Milorad Rajšić, direktor Bokserskog kluba „Živorad Rajšić“ U prošloj godini Bokserski klub „Živorad Rajšić"
postigao je najveći uspeh od kako je moj brat Živorad umro. Na Kupu Srbije bili
smo prvi u kategoriji mladih a u ukupnom plasmanu, gde su se bodovale sve kategorije,
osvojili smo četvrto mesto.
Iako je prošla godina bila, u finansijskom smislu,
izuzetno teška za celu Srbiju a samim tim i za naš klub, uspeli smo da uz malu pomoć
Grada Šapca, velikim angažovanjem svih nas u klubu kao i nesebičnoj pomoći sponzora
- prijatelja kluba
uspešno organizujemo rad u klubu i ostvarimo izuzetan uspeh u konkurenciji preko
četrdeset klubova iz cele Srbije.
U prošloj godini uspešno smo organizovali sedmi
bokserski memorijal „Živorada Rajšića" koji je opravdao očekivanja i na kome je
bilo nekoliko izuzetnih borbi.
U klubu uspešno trenira više od dvadeset mladih
boksera a u klub su se, krajem prošle godine, vratili i braća Rapkić koji su veliki
bokserski potencijal i velike nade srpskog boksa.
Ove, 2010. godine, Memorijal „Živorada Rajšića"
treba da uđe u zvanični kalendar Bokserskog saveza Srbije. To je, za nas, veoma
značajno jer će Bokserski savez Srbije preuzeti brigu o učesnicima Memorijala i
očekujem da će na njemu učestvovati svi reprezentativci Srbije kao i reprezentacije
nekih zemalja iz Evrope.
Želja mi je da, u ovoj godini, u klub vratim i
Ljubu Marijanovića koji je i ponikao u ovom klubu dok je klub vodio moj pokojni
brat Živorad i koji je bio vedeta kluba. Očekujem da ćemo, uz pomoć mog prijatelja
- Grka, inače menadžera „Olimpijakosa", i uz pomoć sponzora - prijatelja kluba smoći
snage da u klub dovedem Polića i još dva - tri dobra boksera i da odboksujemo Prvu
ligu Srbije, ako je bude. Verujem da bi, u toj ligi, najveća atrakcija bio meč između
Bokserskog kluba „Mačva", i mnogo mlađeg Bokserskog kluba „Živorad Rajšić" i da
bi ljubitelji plemenite veštine u Šapcu uživali u borbama. Nadam se da će liga biti
održana i da ćemo mi, bez obzira koje mesto budemo osvojili u njoj, pokazati da
smo najbolji bokserski klub u Šapcu.
Hteo bih, na kraju, da se zahvalim sima onima koji
su pomogli da ovaj klub već šesnaest godina opstaje i da ime moga brata i dalje
živi. Neizmerno sam im zahvalan.